Projekat “Podrška OCD u oblasti zaštite i promocije ljudskih prava osoba koje dolaze iz ranjivih populacija” HEP-CG realizuje u okviru grant šeme “U PRAVO VRIJEME” koju finansira konzorcijum organizacija – Juventas, Help-Hilfe zur Selbsthilfe, Centar za monitoring i istraživanje – CEMI, Kvir Montenegro i Otvoreni centar Bone fide, uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i Ministarstva javne uprave.
Sadržaj u nastavku je isključiva odgovornost HEP-CG i ni na koji način se ne može smatrati da odražava stavove Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i Ministarstva javne uprave.
Zaštitnih ljudskih prava i sloboda Crne Gore – OMBUDSMAN
Ombudsman je nezavisna i samostalna institucija čiji je zadatak da preuzima mjere za zaštitu ljudskih prava i sloboda kad su povrijeđena aktom, radnjom ili nepostupanjem državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave i lokalne uprave, javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja koji za mjere za sprečavanje mučenja i drugih oblika nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja i mjere za zaštitu od diskriminacije.
Ljudskim pravima se smatraju ne samo prava garantovana Ustavom i zakonima, već i prava garantovana ratifikovanim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava.
Ko se može obratiti Ombudsmanu?
Zaštitniku se pritužbom može obratiti svako ko smatra da su aktom radnjom ili nepostupanjem državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave i lokalne uprave javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja (u daljem tekstu: organi) povrijeđena njegova prava ili slobode zajemčana Ustavom, zakonom, ratifikovanim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava.
Pritužba se podnosi upisanoj formi na obrascu Zaštitnika ili u obliku podneska koji je razumljiv i sadrži potrebne podatke propisane zakonom kao i usmeno na zapisnik.
Zbog čega se građani i građanke i u kojoj mjeri obraćaju Zaštitniku ljudskih prava u Crnoj Gori
U 2023. godini Zaštitnik je imao u radu 1107 pritužbi od kojih je 977 pritužbi primljeno u 2023. godini i 130 pritužbi prenešeno iz 2022. godine.
Od 977 primljenih predmeta u 2023. godini, 865 je formirano po individualnim pritužbama, od čega su muškarci podnijeli 535, a žene 317 pritužbi, jednu su podnijele nevladine organizacije, 7 po pretužbama djece i 5 predmeta je bilo po anonimnim pretužbama, dok je po sopstvenoj inicijativi formirano 52 predmeta, 49 pretužbi su podnijele grupe građana i 11 pravna lica.
Od 1107 predmeta koji su bili u radu u izveštajnoj godini postupak je okončan u 958 predmeta, 86.54% i to 383 predmeta iz 2023. godine 120 predmeta iz prethodne godine.
U predmetima u kojima je postupak okončan u izveštajnoj godini podnosioci pritužbi ukazivali su na: povredu prava na pravično suđenje (67), građanska prava (330), na ekonomska socijalna i kulturna prava (183), na prava djeteta (195) i zabranu diskriminacije (183).
U 57 predmeta iz 2023. godine utvrđena je diskriminacija nakon obrade predmeta od strane Zaštitnika.
Šta stoji u godišnjem izvještaju zaštitnika ljudskih prava i sloboda
Zabrinjava da je neprimjeren i uvredljiv govor prema romskoj zajednici prisutan i u diskursu javnih poslanika odnosno odbornika. Iako je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva, predstavnik/ica određene političke partije neminovno i svjesno izlaže svaku svoju riječ i postupak pažljivoj analizi i novinara i šire javnosti.
Od odbornika/ca i poslanika/ca se očekuje da razvijaju vrijednosti koje prihvataju različitost i odbacuju svaki vid diskriminacije kao neprihvatljiv.
Odbornici/ce i poslanici/ce imaju utican ja điru javnost, građana i građanke koje predstavljaju i čije interese zastupaju, pa stoga njihova riječ, stav i mišljenje ima potencijal da utiče na javno mnjenje i oblikuje ga, što je u slučaju širenja netrpeljivosti, stigme i mržnje prema određenoj zajednici koja se istorijski nalazi u nepovoljnom položaju, kakva je romska, neprihvatljivo i zahtijeva osudu.
Položaj Roma i Egipćana u Crnoj Gori
Položaj Roma i Egipćana u Crnoj Gori još uvijek je nepovoljan u svim ključnim aspektima života, od socijalnog i ekonomskog statusa, do obrazovanja i isključenosti iz političke participacije.
Rezultati dostupnih istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije pokazuju da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa u crnogorskom društvu.
Marginalizacija i društvena isključenost Roma dominantno je uzrokovana nedostatkom održivih rešenja u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i ekonomskog statusa što je dovelo do generacijskog siromaštva koje se ne može prevazići bez primjene adekvatnih mjera afirmativne akcije.
Dostupni podaci pokazuju da je siromaštvo kod pripadnika romske egipćanske populacije 4 do 5 puta izraženije nego kod većinske populacije.
Ključni problemi koji ometaju, usporavaju i onemogućavaju društvenu inkluziju Roma i Egipćana primarno se odnose na nizak nivo obrazovanja i stručne osposobljenosti; nedostatak ličnih isprava i neriješen pravni status; tešku ekonomsku i socijalnu situaciju; neformalno zapošljavanje i vrlo ograničenu ponudu radnih mjesta; život u nesigurnim i nestandarnim prebivalištima; nedostatak garancija u vidu nekretnina i stalnih izvora primanja; te diskriminaciju i neprihvatanje od šire zajednice.
Ustav Crne Gore
Ustav, ili konstitucija (lat. constitutio), je najvažniji pravno-politički dokument neke države.
• Crna Gora jemči i štiti prava i slobode.
• Prava i slobode su nepovredivi.
• Svako je obavezan da poštuje prava i slobode drugih.
• Zabranjeno je izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu.
• Zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu.
Ovo su odredbe Ustava Crne Gore uspostavljene kao garancije jednakosti i nediskriminacije, kao i univerzalnih vrijednosti, a posebne mjere predviđene kao afirmacije za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti.
Predrasude
Predrasude su unaprijed formirana mišljenja ili stavovi o nekoj osobi grupi ili pojavi koji nijesu zasnovani na stvarnim činjenicama ili iskustvima, već na stereotipima, dezinformacijama i uvjerenjima.
Predrasude često dovode do negativnog ponašanja, diskriminacije i nepravde, jer stvaraju nepravedne ocjene ili postupke prema ljudima na temelju njihovog etničkog, rasnog, rodnog, vjerskog ili socijalnog identiteta. One se mogu temeljiti na neznanju, strahu od nepoznatog ili netoleranciji, a često se prenose kroz kulturu, medije ili porodicu. Predrasude o ranjivim grupama su duboko prisutne u crnogorskom društvu kroz svakodnevne razgovore, često se mogu čuti predrasude vezane za osobe koje koriste droge, Rome, LGBTIQ zajednicu, žene i mlade.
Za osobe koje koriste droge često se može čuti društveni narativ koji proizilazi iz predrasuda da su osobe koje koriste droge moralno slabe ili da nemaju volju da prekinu sa konzumacijom, da su svi koji koriste droge uključeni u kriminalne aktivnosti. Često se smatraju prijetnjom za zajednicu, te se percipiraju kao skloni nasilju ili nepredvidivom ponašanju. Uverenja koja se često primećuju su i ta da osobe koje koriste droge ne mogu promeniti svoje živote ili se integrisati u društvo.
Za osobe iz Romske i Egipćanske populacije se može čuti društveni narativ koji proizilazi iz predrasuda da izbegavaju obrazovanje i zapošljavanje. Često se stereotipiziraju kao skloni krađi i drugim nezakonitim radnjama kao i da zavise isključivo od državne pomoći i da ne doprinese društvu. Postoji društvena uverenje da je većina Roma neobrazovana i nezainteresovana za obrazovanje.
Neke od najzastupljenijih predrasuda u društvu vezane za žene u značajnoj mjeri oblikuju društveni narativ, ali i položaj žena u Crnoj Gori. Žene se često smatraju manje sposobnim za rukovodeće pozicije ili donošenje važnih odluka. Zastupljena je predrasuda da je uloga žene prvenstveno vezana za kuću, porodicu i odgoj djece kao i da su žene previše emotivne da bi mogla donositi racionalne odluke.
Iako mladi čine stub razvoja svakog društva, predrasude usmjerene ka mladim u Crnoj Gori su veliki izazov. Prisutne su brojne predrasude u vezi sa mladima u našem društvu te se nerijetko smatra da su mladi neodgovorni i nesposobni za donošenje važnih odluka ili obavljanja ozbiljnih zadataka te nisu zainteresovani za društvena pitanja, politiku i promjene u zajednici. Često se percipiraju kao previše fokusirani na tehnologiju i društvene mreže što ih targetira kao površne kao i da mladi ne žele raditi i da očekuju sebe truda.
Kada su neke predrasude duboko ukorijenjene u društvo, onda u velikoj mjeri utiču na način na koji se društvo odnosi prema ranjivim grupama. Ukoliko su predrasude negativnog kakarkera, onda to utiče na položaj ranjivih grupa u društvu i u velikoj mjeri na politike i promjenu zakona. Njihovo prevazilaženje zahtijeva obrazovanje, otvoreni dijalog i povećanu svijest o raznolikosti i ljudskim pravima.
Stigma
Stigma je negativan stav ili uvjerenje koje društvo ili grupa ljudi ima prema određenoj osobi ili grupi zbog njihove osobine, ponašanja, identiteta ili zdravstvenog stanja. To može uključivati fizičke, psihičke, socijalne i moralne karakteristike koje su društveno neprihvaćene ili smatrane devijantnim.
Stigmatizacija može dovesti do marginalizacije, diskriminacije i izolacije, a često je povezana sa predrasudama. Primjeri stigme uključuju stigmatizaciju osoba s mentalnim oboljenjima, HIV/AIDS-om, zavisnostima, kao i stigmu prema etničkim, rodnim i seksualnim manjinama.
Stigma ne samo da utiče na samopouzdanje i kvalitet života pojedinca, već može otežati pristup podršci, liječenju i društvenoj integraciji.
Samostigma ili internalizovana stigma, odnosi se na proces u kojem osoba koja je izložena stigmatizaciji počinje prihvatati negativne stavove, predrasude ili stereotipe koje društvo ima prema njoj. To znači da pojedinac usvaja ta negativna uvjerenja i primjenjuje ih na sebe što može rezultirati niskim samopoštovanjem, osećajem srama, krivicom ili bezvrijednošću.
Samostigma može otežati traženje pomoći, smanjiti motivaciju za promjene i oporavak, te pogoršati mentalno ili fizičko zdravlje. Borba protiv samostigme zahtijeva podršku, edukaciju i izgradnju pozitivnog samopoimanja.
Diskriminacija
Diskriminacija je neopravdano ili nejednako postupanje prema pojedincima ili grupama na temelju njihovih karakteristika poput rase, pola, roda, etničke pripadnosti, vjere, seksualne orijentacije, invaliditeta, starosti ili drugih ličnih karaktristika. To znači da osobe ili grupe nemaju jednake mogućnosti, prava ili tretman u društvu zbog tih osobina koje često nisu povezane sa njihovim sposobnostima ili vrijednostima.
Ranjive grupe su društvene grupe ili zajednice koje su u većem riziku od marginalizacije, diskriminacije, nasilja ili nejednakog pristupa resursima i pravima zbog specifičnih socijalnih, ekonomskih, političkih ili zdravstvenih okolnosti. Ove grupe često imaju ograničeni pristup obrazovanju, zdravstvenim uslugama, zapošljavanju ili pravnoj zaštiti. te su izloženije siromaštvu, stigmatizaciji i socijalnoj isključenosti.
Direktna diskriminacija je kada se nekome otvoreno uskrate prava ili mu se nanese šteta zbog određene osobine (npr. odbijanje zapošljavanja zbog etničke pripadnosti)
Indirektna diskriminacija je kada naizgled neutralni zakon ili politike nepovoljno utiču na određenu grupu, (npr. pravilo koje ne uzima u obzir specifične potrebe osoba sa invaliditetom).
Diskriminacija može postojati u različitim sferama života, uključujući radno mjesto, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i pristup uslugama.
Borba protiv diskriminacije zahtijeva efikasnu pravnu zaštitu, obrazovanje, podizanje svijesti i promociju i primljenu jednakosti.
Recent Comments